Affordable Access

RELIGIOUS POLEMICS BETWEEN THE EASTERN AND WESTERN CHURCH IN SERMONS, AND IN DIALOGICAL EDIFYING TEXTS IN 1741 AND 1743

Authors
Publisher
Institute of Ethonology and Folklore Research
Publication Date

Abstract

Sredinom 18. stoljeća vođene su pisanim i usmenim putem (propovijedanjem) vjerske polemike, napose između Istočne i Zapadne crkve. Vicko Marija Gučetić (u knjizi propovijedi Riječ Božja, 1743), dubrovački dominikanac, kao i franjevac Stjepan Vilov (u knjižici Kratak i krotak razgovor među krstjaninom i ristjaninom 1741.) na polemički način iznose argumente u prilog tvrdnji da su samo jedna vjera i jedna Crkva - prave dok sve ostale proglašavaju "lažljivim vjerama". U kontekstu kršćanskog propovjednog naučavanja 18. stoljeća, polemičko inzistiranje na ispravnosti samo jedne vjere i crkve ukazuje se kao logična pojava utemeljena na učenju o jednome Bogu i jednoj vjeri ("Unus Deus, una fides"), kao i potrebi priznavanja jednog crkvenog poglavara ("Unum corpus, unus spiritus"). Propovjedno naučavanje 18. stoljeća obilježeno je vjerom u razum i objašnjivost čovjeka, prirode i svijeta, pa otuda i nastojanje da se "grešnika" uvjeri (u-vjeriti) što znači uvede u jedino moguću pravu vjeru. Pučke desetaračke pjesme fra A. Kačića Miošića i deseteračke pjesme nastale ugledanjem na Kačića, sredinom 19. stoljeća u Makarskom primorju, kao i polemička i dijaloško-poučna knjižica Stjepana Vilova, populariziraju teološke polemike između Istočne i Zapadne crkve i registriraju sukobe oko crkvenog jedinstva na najširoj socijalnoj razini. Populariziranjem teoloških polemika smanjuje se rascjep između pučke vjere i teologije i svodi se na razinu pučke vjere i pučkog govora o vjeri, što nedvojbeno pripada sferi pučkog baroka.

There are no comments yet on this publication. Be the first to share your thoughts.