Affordable Access

Prostor kao vrijeme u Hektorovićevu putovanju u Dubrovnik

Authors
Publisher
Croatian Academy of Science and Split Literary Circles and Arts; [email protected]
Publication Date

Abstract

19 PROSTOR KAO VRIJEME U HEKTOROVIĆEVU PUTOVANJU U DUBROVNIK Nikica Petrak Doputovali smo do grada Hvara upravo onako kao što se Petre Hektorović odlučio pod stare dane na svoj put u Dubrovnik. Danas je to ništa, danas se to rješava preko neke putničke agencije i zrakoplovom dok smo rekli »keks«, ali, evo, već u naslovu poslužio sam se onim divnim čovjekom, Albertom Einsteinom, koji nas je naučio da su kilometri ili morske milje – vrijeme, a da je vrijeme golemi prostor iza nas, pred nama, s nama i poslije nas. To je sad već poezija, pjesništvo, pa što ćemo s tim? U toj igri, vrijeme se i prostor sabijaju, zgušnjavaju, vjerojatno postaju trenutak u kojem se sve komprimira, ili, po hrvatski, stješnjuje u nešto treće. Kako sam za ovo društvo samo pisac, književnik, pobliže čak i pjesnik, svoj dolazak na Hvar, ove godine, u ovo doba godine, u ovo vrijeme, posve svjesno posvećujem Petretu Hektoroviću, točnije njegovu putu u Dubrovnik. Ako se Hektorovićev životopis čita malo pažljivije, taj put u Dubrovnik, a pod prilično stare mu dane, u svih naših književnih povjesničara zauzima nekakvo bitno mjesto. Zašto? Iz toga putovanja može se, doista, za sva kasnija stoljeća očitati nekakav prapočetak jezika i nacije, zapravo pjesništva (ono »zajedno smo«), no, s druge strane, čita se i izvanjski vrhunac jednoga tihog osobnog nastojanja i življenja, u traženju potvrde kako to življenje i nastojanje nije bilo, evo tako, bezvezno i uzaludno, nego je 20 potvrdilo nešto nije baš posve točno odredivo, ali je nešto ljudsko, što očito i sve do danas potire mode i vremena. Kako nisam znanstvenik, moram navoditi pametnije od sebe. U svojoj po- vijesti, Kombol o tome putovanju govori usputno i sasvim na početku svoga teksta o Hektoroviću, ali ne propušta spomenuti ga, to putovanje i citiranje stihova o njemu intrigiraju ga, čini mu se kao da u tim stihovima ima nečega što nekako prelazi okvire što ih je pišući povijest sam sebi zadao; Josip Torbarina, a danas i Slobodan Prosperov

There are no comments yet on this publication. Be the first to share your thoughts.