Affordable Access

Merz - Božji čovjek svagdašnjice

Authors
Publisher
Institute of Philosophy and Theology of Society of Jesus
Publication Date

Abstract

Duša Dra Ivana Merza (ESEJ U lO-GODIšNJICI SMRTI) »Norme cor nostrum ardens erat in nobis dum loqueretur in via? Nije li gorjelo srce naše u nama, kad nam je govorio putem?« Luka, 24. 32. I. TAJNA DRA IVANA MERZA Suđeno je za neke ljude, da nikada ime njihovo ne silazi s po- prišta duhovne borbe čovječanstva. Pojave se najednom kao neki poslenici višega svijeta i uđu u službu ovoga svijeta ne suzujući svoje polje rada, najmanje misleći na sebe, čudaci, često puta žrtvovani za spasenje drugih, živeći — pro munđi vita — a ne misleći na uspjeh i ne računajući na snagu svoje riječi i svoga srca nego samo na slavu Ideje. Kao vijesnici nijeme Providnosti, kao oblici nevidljive ljubavi umiješaju se među ljude i njihova budnost ide pred svima, njihova mudrost uznemiruje sve, njihova moć ispu- nja svačiju nemoć, a često puta njihova nemoć krije u sebi stra- hovite slutnje budućih golemih i jedinstvenih događaja. Ime se Ivana Merza može već danas sigurno ubrojiti među imena onih, koji se ne će izbrisati ni na nebu ni na zemlji. Dok je živio kao mlad profesor, pače kao akademičar, splela se oko njega čudesna mreža protivnosti. Kao da je stigao iz neke začarane zem- lje lijep i naivan vitez, koga nitko nije ni poznavao, pa počeo živjeti u ovoj zemlji: ništa drugo nego živjeti.1 Ali taj jednostavni, nena- metljivi život počeo sve više upadati u oči: štogod se on više skri- vao, postajao je zamjetljiviji; štogod je više šutio, više se o njemu govorilo; štogod mu je riječ bila pametnija, mirnija i ljubaznija, rasplamsavala se oko nje vatra srdžbe, bijesa i nemira, dok jednoga dana — o, kako se dobro sjećam toga dana — nije sudbina svih privatnih katoličkih naprezanja bila stavljena na kocku preko nje- gove ličnosti. Deset godina poslije njegove smrti ime njegovo poprima istu svježinu kao i u danima najviše popularnosti za života. Kad Ivan 1 »Imao sam osjećaj, kao da je netko iznenada banuo u kraj posve tud . , ,« Tako je o. Vanino izrazio svoju prvu impresiju, kad

There are no comments yet on this publication. Be the first to share your thoughts.