Affordable Access

“Blessed are those who mourn: for they shall be comforted” (Mt 5,4)

Authors
Publisher
Divine Service; [email protected]
Publication Date
Keywords
  • Isusova Blaženstva
  • Patnja
  • Tuga
  • Utjeha
  • Radost

Abstract

Što se tiče blaženstva ožalošćenih, naznake kadre da rasvijetle njegovo tumačenje manje su brojne i manje rasvjetljujuće od onih u ostalim blaženstvima. U ovom slučaju odlučna naznaka stoji u parenetskom usmjerenju koje je Matej dodijelio čitavoj seriji blaženstava. Ako Matej nije dodao neku precizaciju jedino oznaci ožalošćenih, to je učinio jer je smatrao da je njezin religiozni domet dovoljno jasan. To je važno s točke gledišta našega studija: ne radi se više o osobama koje trebaju podnositi bolnu sudbinu, već o osobama koje su animirane određenim raspoloženjima srca koja su mila Bogu i u skladu s evanđeoskim idealom. Nije lako odrediti točnu narav tih raspoloženja; protumačili smo zašto nam izgleda da zaslužuje prednost tumačiti je u funkciji antiteze koja suprotstavlja sadašnji svijet i onaj budući. Osim što Isus u ovom blaženstvu upućuje na buduću potpunu utjehu, na kraju povijesti, bilo osobne bilo cjelokupnoga čovječanstva, on nam stavlja na znanje da je jedna stvarna i tajna utjeha već sada dohvatljiva, u vremenu patnje i progonstva. Sa svojom riječju, koja objavljuje učenicima Božju ljubav za njih, uvodeći ih u jedan drugi način shvaćanja patnje i boli, Isus upućuje na najuzvišeniju i najistinskiju moguću utjehu. Tako, utjeha Izraela koju nagoviješta Izaija ostvaruje se u stupnjevima. Radost i utjeha sada su pomiješane sa žalošću, kao jedan smiješak među suzama. Ali smiješak ne će biti nikada nadvladan. Pripada mu vječnost (Mt 25,46; usp. Iv 16,16-22; 1 Kor 7,30-31; Rim 8,18-39).

There are no comments yet on this publication. Be the first to share your thoughts.